Turudić i Hrvatin, jasno, nisu Karamarku uputili ni prijekorni pogled. Udruga sudaca - ni zuc
Nakon što je HDZ u "suđenju stoljeća", za Fimi mediju, proglašen krivim i što je toj stranci ukupno određeno oduzimanje skoro 30 milijuna kuna, čini se suludim postaviti pitanje mogu li hrvatski sudovi uopće usuditi presuditi toj stranci.
Čini se, naime, da "hrvatska stožerna stranka", unatoč ovotjednoj prvostupanjskoj presudi, hrvatsko pravosuđe ima u toliko čvrstom stisku da je iluzorno očekivati da bi presuda koja bi stranku Tomislava Karamarka ozbiljno pogurala prema bankrotu ikad mogla postati pravomoćnom.
Na strateškim mjestima su, naime, njihovi ljudi. Ili barem oni koji iznimno pažljivo, hodajući na vrhovima prstiju, paze da se ne zamjere "stranci koja je stvorila Hrvatsku".
Teško je kao primjer za to ne navesti endemsko ponašanje hrvatskog Vrhovnog suda u slučajevima primjene Europskog uhidbenog naloga. Unatoč onome što piše u zakonu, unatoč onome što tvrde oni koji su zakon napisala i izglasali, Vrhovni sud je presudio da se u nekim kaznenim djelima kao zapreka izručenju ne mogu navesti stvari iz domaćeg zakonodavstva, poput zastare.
Ili, recimo, odsluženja kazne za isti slučaj za koji okrivljenika traži neka druga zemlja Unije.
Hrvatska je tako postala jedina država u EU koja tako, na vlastitu štetu, tumači propise oko Europskog uhidbenog naloga. Ali, i na štetu tumačenja koju je zastupala aktualna, nehadezeova vlast.
U vrijeme odlučivanja oko izručenja Josipa Perkovića, cijela zemlja se tresla od pravedničkih sudačkih reagiranja zbog pritisaka na slobodu njihovog odlučivanja. Izjavu šokiranog anonimnog izvora iz Banskih dvora, nakon presude o izručenju, koji je odluku Županijskog suda suprotnu slovu zakona nazvao "državnim udarom s pištoljem na vodu", danima su prominentni suci javno napadali skoro kao da im se oko toge počeo motati glavom i brkom Josif Visarionovič, poznatiji kao Staljin.
"To je direktan, besprizorni napad na načelo podjele vlasti i zapravo napad na demokraciju u Hrvatskoj, napad koji ruši temelje ustavno-pravnog poretka", bijesnio je na "pištolj na vodu" predsjednik županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić na HRT-u.
Zbog anonimnog izvora je šef Vrhovnog suda, Branko Hrvatin, napisao gordo priopćenje kojim je stao na branik nezavisnosti vlastite profesije. Komentar i njegov tajming, dakle, prije konačne odluke
Vrhovnog suda ocijeno je ovako: "To jest i uvijek će biti nedopustiv pokušaj nepoštivanja i omalovažavanja sudske vlasti. Takav komentar, pa i nepravomoćne sudske odluke, predstavljao bi protuustavan i nezakonit pokušaj izvršne vlasti s jasnom namjerom utjecanja na daljnji tijek ovog postupka i odluku u konkretnom predmetu”.
Načelno - da bi čovjek riječ rekao. Makar je malo bilo neobično što reagira na anonimni izvor (ostavimo sad po strani tko je u suštini bio u pravu), predsjednik Vrhovnog suda stavio se na barikadu braneći neovisnost struke i kolega.
Stvari su, međutim, postale gadne kad su izvori prestali biti anonimni.
I kad su izjave "s jasnom namjerom utjecanja na daljnji tijek ovog postupka" krenuli davati političari s desnice. Prvo je Vivian Reding, europska povjerenica za pravosuđe, istu presudu nad kojom se zgražao neimenovani izvor nazvala "dobrim početkom". Nakon toga više nije pričala o tome što je dobro, a što loše, jer joj je očito netko iz EU malo natrljao nos. Ali, Hrvatin, Turudić i ostatak ekipe, ovaj pokušaj uticanja na "daljnji tijek postupka" su popratili svečanom šutnjom.
Još jasniji i direktniji napad na pravosuđe doletio im je ovog tjedna iz usta šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je presudu protiv svoje stranke nazvao sramotnom i prisnažio: "Vjerujem da će Vrhovni sud donijeti pravu odluku".
Dakle, imenovani, visokopozicionirani izvor, sa solidnim izgledima da za 20-ak mjeseci postane najmoćniji čovjek u državi, vrlo jasno je sugerirao Vrhovnom sudu što mu je činiti.
Turudić i Hrvatin, jasno, nisu Karamarku uputili ni prijekorni pogled. Udruga sudaca - ni zuc.
Krotka tišina pravosuđa, koje se tako prinicipijelno borilo za svoju nezavisnost kad je trebalo udarati kontru Zoranu Milanoviću i anonimnim izvorima iz Vlade, obavila je zemlju poput neprozirne, teške koprene.
Kao zalog za istu takvu, solidno izglednu budućnost.
U kojoj, nema sumnje, neće biti nimalo zamislivo da hrvatski sudovi uzimaju hrvatski novac iz blagajne stožerne stranke hrvatskog naroda.
A to bi mogao biti samo početak.
Post a Comment